Ortodoncija je specijalistička grana dentalne medicine koja se bavi praćenjem, proučavanjem, usmjeravanjem rasta i razvoja čeljusti i zubi te korekcijom nepravilnosti.
Malo je poznato da je ortodoncija prva službeno priznata stomatološka specijalistička disciplina. Njom se bave doktori dentalne medicine koji nakon šestogodišnjeg sveučilišnog studija uspješno završe i dodatni trogodišnji specijalistički studij te steknu zvanje doktora dentalne medicine, specijalista ortodoncije.
Vrijeme za prvi pregled ortodonta je između djetetove sedme i osme godine. Čak i kad se roditeljima čini da su djetetu „zubići poredani kao biseri“, zagriz može biti takav da zahtijeva praćenje ili ranu intervenciju.
Nakon toga postavljamo preliminarnu dijagnozu, roditeljima objasnimo prirodu anomalije, mogućnosti liječenja i dob u kojoj se ono provodi.
Ako postoji potreba, predlažemo ranu tzv. interceptivnu terapiju i preporučujemo ritam kontrolnih posjeta kojima je cilj praćenje rasta do trenutka kada bi trebalo početi sa sljedećom fazom terapije.
Vrijeme početka terapije ili timing jednako je ključno za uspjeh kao i pravilno postavljen plan terapije.
Terapiju nikako nije dobro odgađati jer time možemo propustiti priliku za modeliranje rasta, za stvaranje prostora u koji se mogu smjestiti svi trajni zubi bez vađenja i stvaranje raskošnog osmijeha i tako izbjeći složenije terapije i vađenje zubi. Često ni roditelji tinejdžera nisu svjesni da primjerice neki trajni zub uopće nije niknuo, već je zaostao blokiran u kosti. Nekad pak nepravilnosti bude tako jako izražena da nam odgađanje terapije smanjuje manevarski prostor i rezultira vađenjem trajnih zubi koje se moglo izbjeći ranijim početkom terapije.
S druge strane, pogrešno je početi terapiju prerano, prije nego što će naš potez rezultirati željenim učinkom i prije nego što je dijete psihološki dovoljno zrelo za suradnju, a sve samo kako bismo djetetu i roditeljima „dali aparatić“. Takvim se pristupom i dijete i roditelji tijekom preduge terapije nepotrebno iscrpljuju pa kada dođe vrijeme za detaljiziranje zagriza i finiširanje osmijeha, ključna suradnja pacijenta izostane zbog izmorenosti.
Danas je jasno kako svaki mali pacijent raste svojim tempom koji se može i ne mora podudarati sa statističkim prosjekom, te da ista anomalija može biti različito jako izražena pa time i svakom pacijentu treba ponaosob odrediti vrijeme početka i individualiziran plan terapije. Ipak možemo reći kako je većinu nepravilnosti najbolje početi tretirati u dobi između 8. i 14. godine.
Dvofazna terapije sastoji se od dva zasebna vremenska perioda tijekom kojih dijete prolazi ortodontsku terapiju.
Prva faza izvodi se dok dijete još ima i mliječne i trajne zube (mješovita denticija). Nakon prve faze najčešće slijedi pauza s praćenjem rasta i izmjene zubi.
S drugom fazom nastavljamo nakon što izrastu svi trajni zubi finalnom korekcijom njihovog položaja i zagriza.
Zašto dvije faze?
Za rješavanje nekih problema ne čekamo da svi trajni zubi izrastu zato što bi s vremenom odgađanjem terapije rješenje bili puno kompliciranije i invazivnije.
Kada treba prva faza?
Kod situacija kao što su:
Ciljevi prve faze ortodoncije su:
Čime?
Prva se faza provodi miofunkcionalnim vježbama, držačima mjesta, djelomično postavljenim fiksnim aparatićem (samo na prvih šesti ili osam zubi jedne čeljusti), kosinama, mobilnim aparatima- ovisno o situaciji.
Dodatno, Invisalign First metodom za djecu prvi put možemo postići istovremeni učinak nekoliko gore navedenih aparata. Paralelno možemo primjerice zatvarati razmak među zubima, otvarati ili čuvati prostor za neki drugi trajni zub koji će kasnije narasti, a opcijom pomaka donje čeljusti prema naprijed (eng. Mandibular Advancement, MA) možemo ispraviti zagriz i popraviti profil djeteta.
Drugu fazu provodimo fiksnim aparatom ili alignerima.
Briga o zdravom osmijehu počinje rano!
Odrasli pacijenti nose ortodontske aparatiće sa željom da si unaprijede oralno zdravlje, uljepšaju osmijeh i poboljšaju kvalitetu života jer „sada je na njima red!“
Kvalitetu života možemo opisati kao osjećaj psihofizičkog blagostanja. Nepravilni zubi i loš zagriz negativno utječu na zdravlje otežavajući osnovne životne funkcije (govor i žvakanje), održavanje higijene i narušavaju zdravlje parodonta.
Dodatno se pokazalo kako malokluzije imaju izrazit negativan utjecaj na opću kvalitetu života jer narušavaju osjećaj samopouzdanja, čime loše utječu na socijalne interakcije, privatni život i profesionalni uspjeh. Kako su zdravlje i ljepota, a time i zadovoljstvo životom uvelike uvjetovani lijepim osmjehom, sve je veći broj pacijenata koji u odrasloj dobi žele „ravne i lijepe zube“.
Dobna granica za ortodontsku terapiju ne postoji. Biomehanika pomaka zuba jednaka je kod odraslih i kod djece. Neovisno o dobi ortodontskom terapijom možemo:
Naprave kojima to radimo jesu fiksni ortodontski aparat i Invisalign®, ovisno o vrsti i složenosti anomalije kao i pacijentovim preferencijama.
Nepravilnosti zubi i čeljusti moguće je ispraviti u svakoj životnoj dobi. Najnoviji podaci pokazuju da čak 50 % ortodontskih pacijenata čine odrasli. Odrasli su pacijenti savjesni, visoko motivirani i ako ortodont, slušajući njihove želje uz uvažavanje svih pravila struke, postavi jasan i realan plan terapije, postižu fantastične rezultate.
U posljednjih više od 20 godina dr. Vidaković uspješno je tretirala mnoge pacijente svih dobi, a posebno je veselo kada aparatiće istovremeno nose tri generacije iste obitelji (unučica/unuk, mama/tata, baka/djed).
Fiksni ortodontski aparatić je najčešće, najučinkovitije i najpredvidivije sredstvo ispravljanja ortodontskih nepravilnosti.
Visoko estetski, gotovo neprimjetan fiksni aparat je ortodontsku terapiju učinio široko prihvaćenom.
Invisalign® je tehnika ispravljanja ortodontskih nepravilnosti nizom prozirnih udlaga ili “alignera”.